Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Zagreb

Mala djela za velike osmijehe

Učenica Jelena Baša, 7.c smislila je ovaj slogan pod kojim smo proveli nekoliko humanitarnih događanja u školi. Prije svega, među sobom smo razvili i potaknuli bolju komunikaciju, toleranciju i humanost. Imali smo jako puno posla, ali radeći dobro smo se i zabavljali.

Prikupili smo veliku količinu odjeće, obuće i drugih potrebnih stvari i u suradnji s Crvenim križem Grada Zagreba, stvari odnijeli u  Osnovnu školu Franje Serta u Bednji. Učenici Osnovne škole u Bednji sve prikupljeno podijelili su obiteljima kojima je pomoć bila potrebna. Napravili smo prvi korak za veliki osmijeh. Zadovoljstvo među našim učenicima bilo je veliko kada smo radosno dočekani u Bednji. Dan za pamćenje i osmijehe.

Komemoracija za Vukovar

Profesorica povijesti Karmen Perković svake godine organizira komemoraciju zajedno s učenicima. Uz recital, Priče Siniše Glavaševića i koncertne izvedbe učenika prvi puta su prikazane i nove fotografije i video prezentacije iz Vukovara prije dvadeset godina. Fotografije i priloge donijela je majka Valentine Petrenel, učenice 8.c. Valentinin tata borio se u Vukovaru. Svi smo bez daha slušali i tužni izašli iz dvorane. Tugu je pojačala  priča moga prijatelja iz razreda Dominika. Dominik je poslije kraće šutnje komentirao događaj i dodao: „Jesi li vidio kako su mojoj mami ukrali djetinjstvo?“ Pomislio sam kako ću sve zabilježiti jer ne mogu zamisliti da netko samo tako dođe, ubija u ime nečega i drugima oduzima pravo na život, djeci pravo na igru, roditelje i normalno školovanje. Opravdano sam bio ljut.

Zahvala i govor ravnatelja prof. Darka  Kovačevića na kraju komemoracije bila je uvod za pripreme  Božićnog sajma koji će i ove godine imati humanitarni karakter. Zaradu darujemo Vukovaru.

Božićni sajam

Svake, godine u školi organiziramo Božićni sajam. Na njemu  učenici prodaju djela svojih ruku. Zarađeni novac ide u humanitarne svrhe. Zadnjih nekoliko  godina novčano smo pomagali jednu siromašnu obitelj, a ove smo godine novac namijenili Osnovnoj školi Blage Zadre u Vukovaru.

Na dan održavanja sajma, 13.12.2011. svugdje se moglo osjetiti uzbuđenje. Mi, iz 6.c razreda, dogovorili smo se da će dječaci izraditi ukrasne kutije za nakit, dok će djevojčice na bijelim komadićima platna vezom izraditi blagdanske slike ( svijeću, božićno drvce, ukrase… ). Kad je „napokon“ završio zadnji sat, sjurili smo se u dvoranu za priredbe kako bismo na vrijeme pripremili svoj štand, prije dolaska prvih gostiju. Imali smo dovoljno vremena. Uređivanje je vodila razrednica, a sudjelovala je i većina razreda. Uglavnom su svi donijeli svoje radove. Djevojčice su bile vrlo vrijedne. U zraku je vladalo je posebno uzbuđenje jer je na Sajam dolazila Televizija, na poziv profesorice iz povijesti. Kada su gosti počeli pristizati, u školi se stvorila gužva i strka. Došle su mame, tate, bake, djedovi i ostali članovi obitelji. Naš štand je, po mom mišljenju izgledao baš dobro. Prodavali smo svoje radove, kolače, božićne ukrase, ušećerene bademe, kore agruma i ostalo.

 Ostali razredni odjeli također su osmislili svoje predstavljanje. Niži razredi su izradili kalendare sa svojim fotografijama, tiskali su svoje razredne školske listove, Cijela škola je blistala. Kod samog ulaza u školu, bio je štand sa igračkama. Učenici i roditelji donosili su igračke i slikovnice s kojima se više nismo igrali. I njih smo namijenili djeci koja si ne mogu priuštiti igračke.

 Roditelji i gosti su se gurali od štanda do štanda, kupovali, jeli, zabavljali se.

 Bili smo vrlo uspješni.Najvažnije je od svega da smo se mi dobro zabavili i uživali, a uz to smo učinili dobro djelo za školu u Gradu Heroju.

Zaradili smo dosta novaca i rasporedili ga što smo bolje mogli kako bismo na što više dječjih lica vratili osmijehe.

U Vukovaru

Dana 21. prosinca, uoči Božića, stigli smo u Vukovar. Na put su krenuli  ravnatelj Darko  Kovačević, profesorica povijesti Karmen Perković i učenici koji su sudjelovali u komemoraciji za Vukovar. Kupili smo kameru i računalo za Osnovnu školu Blage Zadre u Vukovaru. Dočekala nas je ravnateljica Anica Špoljarić s raspjevanim učenicima. Jako smo ih razveselili. Složili smo se da preostali novac uplatimo za ogrjevno drvo za pet najugroženijih vukovarskih obitelji, kupili smo 40 metara drva kako bi  njihovi učenici imali tople domove ove zime. Ravnateljica nije mislila samo na školu nego i na svoje učenike.

Učenici i ravnateljica odveli su nas na Ovčaru i na Vukovarsko groblje kako bismo se poklonili žrtvama Domovinskog rata.Bili smo žalosni kada smo vidjeli tolike grobove, ali i sretni što smo njihovim učenicima donijeli osmijeh na lice. Doživjeli smo njihovu zahvalnost, a pri tome mi smo darovani radošću.  Naša srca su kucala za svako vukovarsko ukradeno djetinjstvo. Znamo da je malo, ali je od srca.

U  Laduču

Prije Božića spakirali smo prikupljene igračke na Božićnom sajmu, kupili slatkiše i krenuli u Dječji dom u Laduču u Zagorje. Djeca u domu također imaju ukradena djetinjstva jer ih život od malena nije mazio pa nemaju svoje obitelji, nego imaju jednu veliku obitelj u domu. Donijeli smo osmijeh i na njihova lica.

Škola u bolnici

Prigodne  božićne darove spremili smo za male bolesnike jer naša škola ima organiziranu Školu u bolnici. Novcem od Božićnog sajma pomogli smo obitelji jedne naše učenice osmoga razreda koja je stradala u saobraćajnoj nesreći neposredno prije završetka polugodišta. Roditelji su joj nezaposleni.

Veliki osmijeh za svako ukradeno djetinjstvo

Ostatak novaca ostavili smo za najsiromašnije učenike kako bismo im pomogli platiti maturalac. Znamo da ćemo tako izmamiti još koji osmijeh na lice. Svojim malim djelima, dobrom organizacijom  razveselili smo mnogu djecu ovo polugodište. Nahranili smo „dobrog vuka“ u sebi dobrim djelima. Osjećamo zbog toga ponos, sreću i zadovoljstvo. Najviše od svega, mi smo se  družili, razgovarali  zabavljali i činili dobra djela. Ukradeno djetinjstvo Dominikove mame, pogođeno ratom, ukradeno djetinjstvo djece bez roditelja, ukradeno djetinjstvo jer su roditelji nezaposleni, ukradeno djetinjstvo zbog bolesti i nesreća, za svako ukradeno djetinjstvo vrijedi se potruditi i vratiti osmijeh na lice.

Mi smo to naučili u našoj školi.

Karak Kruhak, 6.c

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića

Mesićeva 35, 10 000 Zagreb

Voditeljica: Zlata Strunje