Već pomalo nestrpljivi, stajali smo pred školom čekajući profesoričino proglašenje vremena polaska prema Medicinskom fakultetu, ravno dugačkim stepenicama prema Odjelu fizike. Sve nas je zanimalo hoćemo li raditi neke dosadne, stare pokuse koje smo vidjeli već više od pedeset puta ili neke zabavne, zanimljive pokuse koje možemo vidjeti samo u takvim ustanovama s mnogo opreme. U gotovo punom sastavu 7.a razreda, pod budnim očima prof. Žužić i prof. Perković, neizvjesno smo krenuli prema Medicinskom fakultetu. Dočekali su nas otvorenih ruku, odmah nas podjelivši u grupe u kojima smo radili pokuse. Svatko je načinio vlastiti kompas s pomoću vode, komada pluta i igle koju smo čak i sami namagnetizirali. Svi smo se iznenadili kada je igla naših vlastitih kompasa zaista bila pod istim kutem kao i igla pravoga, kupovnog kompasa, a jedva smo uspjeli shvatiti zašto se prstenasti magnet, koji smo spuštali po kosini, cijelo vrijeme okretao prema lijevoj ili desnoj strani. Jedan od najzanimljivijih pokusa koje smo vidjeli taj dan, bio je onaj u kojemu je malena pločica grafita čak lebdjela iznad nekoliko magneta. No nakon svih tih umarajućih pokusa najviše su nas razveselile tri posude čokoladica i bombona, koje smo odmah napali, no još dugo nakon toga su nas zadržale igre s magnetima i željeznom piljevinom te isprobavanje već viđenih pokusa. Budući da su se i profesorice zainteresirale i raspričale, to im nikako nije smetalo, no naravno da je bilo vrijeme za polazak.

Unatoč upornim opomenama profesorica nismo mogli odoljeti još se malo poigrati s ''pijavicom'', stručno rečeno magnetskom mješalicom, no uskoro smo shvatili da bi već stvarno morali poći. Bilo nam je drago zbog posjeta Odjelu fizike na Medicinskom fakultetu i nadamo se da će nas primiti i na sljedećem Festivalu znanosti!

Katarina Babić, 7.a